Prošla je još jedna godina na blogu sa vama. Kao i uvijek željela bih se
zahvaliti svima koji čitaju moje postove i komentiraju ih. Isto tako
zahvaljujem svima koji su mi se javili i pohvalili moj blog, to
mi puno znači. Hvala Vam svima koji ste stalni čitatelji, hvala i vama koji
čitate tek toliko da vidite jesam li još normalna (jesam, hvala). Još
uvijek jedem pommes sa sladoledom. Kao što svi znate na internetu nikad ništa
nije onako kako se čini. Ne slušajte druge, slušajte sebe. Slušajte svoje
roditelje jer oni vam želje samo najbolje. I tako smo prekršili pravilo da
slušate sami sebe. Ajmo dalje sa željama i pozdravima. Zahvaljujem se svima
zbog kojih iz godine u godinu pišem ovakav post. Jer da nema Vas ne bih ni ja
pisala blog. Šalim se, toliko volim pisanje da bi pisala i čitala samo za sebe.
Od Dorotee za Doroteu, s ljubavlju. Podijelit ću sa vama neke slike koje su
nastale u ove tri godine otkada imam blog. Tri godine nije malo vremena. Možda
je meni proletjelo vrijeme (je), ali u tri godine se dogodilo toliko toga.
Vremena se mijenjaju, život je drugačiji, trendovi nisu isti, ali zato su ljudi
isti. Nekad znam čuti rečenicu poput "Zašto još pišeš blog, to ionako
nitko ne čita?" Odgovorim im ja, ne brinite. "Zato što želim biti
uvjerena da ljudi znaju čitati". Napisati post je teško isto onoliko
koliko i urediti video za Youtube i snimiti ga. Pisanjem bloga prilažemo dio
sebe. Svjesna sam da moj život više nije potpuno privatan. Svjesna sam da isto
onoliko koliko prilažem fotografije, prilažem i dio sebe. Želim uspjeti, kako u
životu, tako i na blogu. Želim pokazati svim onima koji su mi rekli "Nećeš
uspjeti" upravo suprotno od nećeš. Želim sama sebi dokazati da ljudska
volja može sve što zamisli. Vi možete ostvariti sve što zamislite. Ljudi su
jedini drugima najbolji prijatelji isto onoliko koliko su i jedni drugima najveći
neprijatelji. Čitajte, pišite, pjevajte, svirajte, veselite se. Tko će drugi,
ako ne Vi. Živite najbolje ovaj život. Nemojte ga samo preživljavati nego ga
živite, tako da možete unucima pričati kako vas nisu uspjeli zaustaviti. Kako
su vas sputavali, ali Vi niste odustajali. Djevojke, a i dečki kojima je blog
hobi me razumiju u potpunosti. Znaju je koliko je nekad teško naći inspiraciju.
Znaju da ni penjanje na drvo neće dovući inspiraciju u vaše glavice. Znaju
smiješak koji se pojavi pri svakom novom pozitivnom komentaru. Znaju osjećaj
olakšanja kada izbace post koji su danima planirali, pisali i realizirali.
Znaju koliko je nekada teško uskladiti školu / fakultet / posao i blog. Znaju
kako je to kad se trud isplati i kada pregledi rastu. Znaju koliko je teško
uspostaviti neku suradnju sa brendovima. Sve to znam i ja. Trud se isplati.
Pišem jer je pisanje moj ispušni ventil i velika radost. U životu sam puno
pisala od pjesmica, kolumne, tuđih spomenara, zadaćnica do kratkih priča. Znam
koliko može biti lagano pisati kada riječi ne izlaze iz vaših usta nego iz
vaših prstiju. Zato svi Vi koji pišete, koji čitate, koji pjevate, plešete,
pomažete, kuhate, jedete, plačete, smijete se. Svima Vama želim reći da možete
ostvariti ono što poželite, samo želja mora biti jaka. Nemojte odustajati, ako
ne ide od prve pokušavajte još i još dok ne uspijete. Jer kad uspijete, onda
Vas ništa ne može zaustaviti.

Ne znam volim li više čitati ili pisati.
Ova slika nastala je na snimanju za časopis OK! Pozdrav svima koji su ga kupovali i čitali Doroteine dane.
Ne znam volim li više slikati zalazak sunca ili ga gledati.
Sretna i nasmijana ja, nosim svoju omiljenu haljinu.
No što je rođendan bez poklon. Vrijeme za darivanje. Vama sam odlučila pokloniti torbicu za koju ste
mi pisali da vam se sviđa. Sve što trebate napraviti da biste ju osvojili jest
komentirati nešto u komentare ovog posta (bilo što) i ako imate Instagram
zapratite KONIG
To bi bilo to. Čitamo se u idućem postu :)
#happy3bdaydoroty4