-Btw ova slika slikana je u Dubrovniku, jako mi se sviđa i slikala ju je meni bliska osoba.
Nekoga veseli i daje mu snagu glazba, nekoga onaj fini čokoladni kraj na Ledo kornetu, nekoga čokolino, nekoga sport, a mene pisanje. Pisanjem mogu skroz pročistiti svoje misli i izreći sve svoje frustracije.
Naj čudnije je što meni inspiracija padne skroz neočekivano, ali skroz tipa sjedim ja na klupi u školi profesorica predaje matematiku a meni sine savršena ideja da bi mogla pisati blog o jabukama i bananama. Život je nepredvidljiv dragi moji čitatelji. Zašto mi sve ono što se može obaviti danas ostavljamo za sutra? Možda zato što znamo da ćemo i sutra bit na istom mjestu u isto vrijeme,ali što ako nećemo? Sutra je novi dan, znam, znam, ali što ako nas ne bude sutra što ako se dogodi smak svijeta ili nas pojede klaun iz Horora, što ako nas otmu "vanzemaljci". Nemojte sve ostavljati za sutra ono što možete napraviti danas napravite jer never now sto će biti sutra. Ova ideja za blog mi je sinula dok sam izlazila iz crkve prekrižila sam se i hodam prema doma i u glavi mi se vrti što sutra? Zašto ovaj život nije trajan? Zašto svi moramo umrijeti? Kad promislim o tome da je život kratak i da je meni prošlo vec 15 godina razmišljam o tome sto nas čeka u vječnom životu na nebu. Zato što nikad ne znaš sto ce biti sutra, preksutra, a i za mjesec dana. Zato curo pošalji kretenu zahtjev je on kreten al je tvoj kreten i da te blokira pusti budalu ko mu kriv što je izgubio osobu koja nešto osjeća, a ti dečko pošalji joj zahtjev lajkaj joj slike i ako ne shvati sto trebaš i hoćeš nakon toga javi joj se pozovi je na kavu sigurno ne jede ljude "ja sam izuzetak, ja inače znate jedem muške pa me se boje" (just kidding) Znate zašto treba stisnut zube i trpiti zato što NIKAD NE ZNAŠ ŠTO ĆE BITI SUTRA. Zato sto yolo život je jedan, ali zato jako vrijedan.
I nemojte zaboraviti raditi ono sto volite. Ako imate 22 godine, a volite gledati crtiće na kockici gledajte, ako vas to uveseljava bitno da ste vi sretni boli vas briga za druge jer nije bitno sto će drugi reci bitno je sto čete VI reći i raditi. Čovjeće ako imaš 18 i jedeš čokolino nema te čega biti sram jer nećeš jesti nešto što prezireš nego nešto sto te veseli i vraća u djetinjstvo. Znate što mene veseli? OOOO daaa onaj fini čokoladni kraj u Ledo kornetu.
Pod radi ono sto voliš i jedi ono sto voliš, ako voliš maltretirati druge i jest šmrklje iz nosa nemoj please to je em ružno za vidjet em se ljudima gade takvi ljudi.
Ja se možda ovako izvana činim kao mirna, šutljiva cura, koja se ne zna svađati i izboriti za sebe, a u stvarnosti sam živahna, ne šutljiva nego šaljiva sa mnom nikad nije dosadno. Za mene vrijedi ona "koji me ne znaju misle da sam šutljiva, a koji me znaju voljeli bi da sam šutljiva" Znate li nekoga tko u 6 sati ujutro ima toliko energije da pjeva dok se sprema za školu, da takva sam ja. Kad promislim da je ostalo još tjedan dana do škole stvarno hvata me panika, ne znam gdje su odletjeli moji praznici. Osjećam se kao da ih i nije bilo, vrijeme je tako brzo prošlo, osjećam se kao da sam jučer otvorila ovaj blog, a ne kao da je prošla godina dana. Ljudi moji vrijeme leti i prolazi brzo dok kažete "keks" svijet se mijenja
Pozdrav svima do sljedećeg posta, u kojem ću najvjerojatnije kukati kako se škola vraća a ljeto odlazi. Do idućeg čitanja
Arrivederci ❤️ ❣️