Treći blogorođendan 🎊 🎂

Prošla je još jedna godina na blogu sa vama. Kao i uvijek željela bih se zahvaliti svima koji čitaju moje postove i komentiraju ih. Isto tako zahvaljujem svima koji su mi se javili i pohvalili moj blog, to mi puno znači. Hvala Vam svima koji ste stalni čitatelji, hvala i vama koji čitate tek toliko da vidite jesam li još normalna (jesam, hvala). Još uvijek jedem pommes sa sladoledom. Kao što svi znate na internetu nikad ništa nije onako kako se čini. Ne slušajte druge, slušajte sebe. Slušajte svoje roditelje jer oni vam želje samo najbolje. I tako smo prekršili pravilo da slušate sami sebe. Ajmo dalje sa željama i pozdravima. Zahvaljujem se svima zbog kojih iz godine u godinu pišem ovakav post. Jer da nema Vas ne bih ni ja pisala blog. Šalim se, toliko volim pisanje da bi pisala i čitala samo za sebe. Od Dorotee za Doroteu, s ljubavlju. Podijelit ću sa vama neke slike koje su nastale u ove tri godine otkada imam blog. Tri godine nije malo vremena. Možda je meni proletjelo vrijeme (je), ali u tri godine se dogodilo toliko toga. Vremena se mijenjaju, život je drugačiji, trendovi nisu isti, ali zato su ljudi isti. Nekad znam čuti rečenicu poput "Zašto još pišeš blog, to ionako nitko ne čita?" Odgovorim im ja, ne brinite. "Zato što želim biti uvjerena da ljudi znaju čitati". Napisati post je teško isto onoliko koliko i urediti video za Youtube i snimiti ga. Pisanjem bloga prilažemo dio sebe. Svjesna sam da moj život više nije potpuno privatan. Svjesna sam da isto onoliko koliko prilažem fotografije, prilažem i dio sebe. Želim uspjeti, kako u životu, tako i na blogu. Želim pokazati svim onima koji su mi rekli "Nećeš uspjeti" upravo suprotno od nećeš. Želim sama sebi dokazati da ljudska volja može sve što zamisli. Vi možete ostvariti sve što zamislite. Ljudi su jedini drugima najbolji prijatelji isto onoliko koliko su i jedni drugima najveći neprijatelji. Čitajte, pišite, pjevajte, svirajte, veselite se. Tko će drugi, ako ne Vi. Živite najbolje ovaj život. Nemojte ga samo preživljavati nego ga živite, tako da možete unucima pričati kako vas nisu uspjeli zaustaviti. Kako su vas sputavali, ali Vi niste odustajali. Djevojke, a i dečki kojima je blog hobi me razumiju u potpunosti. Znaju je koliko je nekad teško naći inspiraciju. Znaju da ni penjanje na drvo neće dovući inspiraciju u vaše glavice. Znaju smiješak koji se pojavi pri svakom novom pozitivnom komentaru. Znaju osjećaj olakšanja kada izbace post koji su danima planirali, pisali i realizirali. Znaju koliko je nekada teško uskladiti školu / fakultet / posao i blog. Znaju kako je to kad se trud isplati i kada pregledi rastu. Znaju koliko je teško uspostaviti neku suradnju sa brendovima. Sve to znam i ja. Trud se isplati. Pišem jer je pisanje moj ispušni ventil i velika radost. U životu sam puno pisala od pjesmica, kolumne, tuđih spomenara, zadaćnica do kratkih priča. Znam koliko može biti lagano pisati kada riječi ne izlaze iz vaših usta nego iz vaših prstiju. Zato svi Vi koji pišete, koji čitate, koji pjevate, plešete, pomažete, kuhate, jedete, plačete, smijete se. Svima Vama želim reći da možete ostvariti ono što poželite, samo želja mora biti jaka. Nemojte odustajati, ako ne ide od prve pokušavajte još i još dok ne uspijete. Jer kad uspijete, onda Vas ništa ne može zaustaviti.

Ne znam volim li više čitati ili pisati.

Ova slika nastala je na snimanju za časopis OK! Pozdrav svima koji su ga kupovali i čitali Doroteine dane.

Ne znam volim li više slikati zalazak sunca ili ga gledati.

Sretna i nasmijana ja, nosim svoju omiljenu haljinu.

No što je rođendan bez poklon. Vrijeme za darivanje. Vama sam odlučila pokloniti torbicu za koju ste mi pisali da vam se sviđa. Sve što trebate napraviti da biste ju osvojili jest komentirati nešto u komentare ovog posta (bilo što) i ako imate Instagram zapratite KONIG

To bi bilo to. Čitamo se u idućem postu :)
#happy3bdaydoroty4